Autor: Saša Stanković

Oduvijek sam fasciniran brojkama, što svakako nije iznenađujuće s obzirom na to da sam magistar matematike, ali stvar je u tome da mi brojevi, zasigurno više nego profesoru književnosti, govore puno o određenom problemu i njegovom, potencijalnom, rješenju. Posljednjih mjeseci sve se u konačnici i svelo na brojke; oboljelih od Covida-19, umrlih, nezaposlenih, broju noćenja turista u ovoj godini u usporedbi s istim periodom prošle. Teška jesen nas čeka, kažu. Čekam još samo da netko ponovi onu antologijsku „stegnite remen“.

Zanimljivo, osim što sam dobar s brojkama, sklon sam analizi uzročno-posljedičnih veza između događaja i tih nekih, ponavljajućih gospodarskih tema koje su sve dosadašnje vlade obećale riješiti. Uvijek se uz  situaciju „gospodarski izazovnih vremena“, češće kao uzrok, a ne posljedica, javlja problem dugog roka plaćanja.

Kada je u listopadu 2017. godine započela istraga u aferi Agrokor, javna tajna o neredovitom platiši Todoriću imenovana je uzročnikom broj 1 propasti ili gotove propasti tisuće malih dobavljača koji nisu izdržali teret financiranja Agrokorovih investicija. Dug period plaćanja računa uzrokovao je nelikvidnost tih dobavljača.

Kakvi su Hrvati (ne)platiše

Čitam izvještaj s prošlogodišnje Liderove konferencije o navikama plaćanja u Hrvatskoj gdje kaže kako građani, u prosjeku, s plaćanjem kasne oko 16, a poduzeća čak 22 dana. Zbog takve situacije, navodi se dalje u izvješću, svaka druga hrvatska kompanija osjeća posljedice propuštene dobiti, a čak  je svaka četvrta zabrinuta za svoj opstanak na tržištu. Kako bi doskočile tom problemu, mnoge tvrtke sporiju naplatu kompenziraju višim cijenama.

Što to znači u kontekstu teške jeseni i „izazovnog gospodarskog perioda“? Možemo li uistinu tražiti više novca od tržišta koje, po defaultu, steže remen na spomen krize? Nikako! Moramo poduzećima ponuditi rješenja da ona koja imaju investiraju i troše, a ona koja nemaju da se temeljem tih investicija održe u ovom periodu i jača dočekaju novu godinu. Godine 2008. svi smo naučili vrijednu lekciju; ne steži remen, troši, obrći i vrti. Gospodarstvo mora imati nesmetani cash flow.

U tom kontekstu, optimističan sam spram jeseni iz više razloga. Možda jer svaku prepreku vidim kao priliku za prosperitet, kao lekciju koju moram savladati da ne ponavljam iste greške i kao priliku, da kroz brojke, pronađem najbolje rješenje. Proteklih mjeseci intenzivno radim na platformi koja, vjerujem, može osigurati upravo da gospodarski subjekti sami sebe spase te teške, neizvjesne jeseni i strmoglavog pada prihoda o kojem većina tako olako priča. Realno, trenutno imamo samo tri opcije – objesiti natpis zatvoreno na naša poduzeća, sjediti prekriženih ruku i čekati Vladine pakete mjera koje će nam pomoći da platimo radnicima minimalce i, eventualno režije, ili okrenuti se investitorima koji će svojim kapitalom osigurati pravu gospodarsku aktivnost, a ne samo puko održavanje hladnog pogona.

Ulaganje kao rješenje

Kako sam rekao nedavno u Poslovnom dnevniku, gostujući u rubrici Smart Industry, jedino rješenje za očuvanje likvidnosti poduzeća je brzi cash flow.  Na toj ideji je počivala aplikacija qPay servisa Moj-eRačun, a u širem obujmu počiva i platforma PlatiMe koja će startati na jesen. Ona je produkt intenzivne suradnje s korisnicima servisa koji su kao najveći uzročnik problema u poslovanju istaknuli dugi period plaćanja računa.

Platforma PlatiMe vrlo brzo će pridonijeti većoj likvidnosti jer će omogućiti dobavljačima brže i povoljno kratkoročno financiranje, a dobrom dijelu poduzetnika i preživljavanje u ova problematična vremena. I tu će se, vjerujem, ostvariti ono što mi brojke trenutno govore – brži gospodarski oporavak čitave zemlje jer će gospodarski subjekti sami za to pobrinuti ulaganjem i radom u punom intenzitetu. Ovoga puta remen ne diramo.